Psihologija ličnosti pokušava opisati osobu kao cjelinu (Rosch i Scheier, 2003). Pri tome uzima u obzir univerzalne osobine kao i individualne razlike među pojedincima (Boyce, Wood, Delaney i Ferguson, 2017). Ono što povezuje sve teorije ličnosti jest krajnji cilj, da nakon opisa i razumijevanja određene crte, mogu u skladu s time predvidjeti buduće ponašanje osobe s takvim izraženim tendencijama u različitim situacijama. Efekti ličnosti na predviđanje budućih ishoda organizirani su u tri područja: (a) individualni ishodi (poput psihološke dobrobiti, spiritualnosti, fizičkog zdravlja, psihopatoloških tendencija te samopoimanja i identiteta), (b) interpersonalni ishodi (poput kvalitete odnosa sa vršnjacima, obitelji ili romantičnim partnerima) te (c) socijalni ishodi (poput izbora zanimanja, uspjeha na poslu, političkih uvjerenja i stavova, uključenosti u socijalna zbivanja te sklonost kriminalu) (Ozer i BenetMartinez, 2006). U ovome su radu prezentirane teorijske pretpostavke te dosadašnji nalazi u kontekstu predviđanja ishoda u domeni interpersonalnih odnosa pojedinca i radnog učinka na osnovu postavki Teorije osjetljivosti na potkrepljenja. Teorija osjetljivosti na potkrepljenja predstavlja teoriju koja pokušava uzeti u obzir neuropsihološku regulaciju ponašanja te kako interindividualne razlike u neuropsihološkom funkcioniranju stvaraju obrasce ponašanja koji zajednički čine ličnost (Corr, 2008). Ponašanje je regulirano trima emocionalno-motivacijskim sustavima: (a) Bihevioralnim aktivacijskim sustavom (BAS), (b) Bihevioralnim inhibicijskim sustavom te (c) Sustavom borbe, zamrzavanja ili bijega (eng. Fight Flight Freeze System) (FFFS). Upravo neuropsihološki okvir ono je što nedostaje istraživanjima radnog učinka pojedinaca. Nadalje, generalni zaključci su kako BAS značajno predviđa bolji radni učinak, dok FFFS niži radni učinak (Corr, 2016). No, pri tome važno je uzeti u obzir interakciju svih triju sustava, gdje BIS, kao medijator odnosa BAS i FFFS-a određuje konačnu kvalitetu ove mreže odnosa. U kontekstu razmotrenih interpersonalnih ishoda, obrasci privrženosti u odrasloj dobi u odnosu sa osjetljivošću BIS-a i BAS-a pokazali su se značajnim prediktorima vulnerabilnosti ka doživljavanju stresa u odnosima te korištenju strategija izbjegavanja i prilaženja (Meyer, Olivier i Roth, 2004). Pri tome BIS moderira efekt same prijetnje na doživljaj stresa, gdje je visoka razina aktivacije BIS povezana sa češćim doživljajem stresa.