U ovom diplomskom radu govori se o etičkim načelima u zaštiti pisane baštine. Cilj je ovog rada predstaviti etičnost u procesu zaštite baštine, odnosno tko je odgovoran za donošenje etičkog kodeksa, tj. koje organizacije sudjeluju u kreiranju takvog dokumenta, kome je etički kodeks namijenjen i koja je svrha postojanja takvog dokumenta, na koji način su etička načela oblikovana te što se u njima propisuje. Uz to, rad donosi i općenite teorijske pretpostavke o baštini i etici. Budući da se proces zaštite može promatrati sa strateške, tehničke i operativne razine, u glavnom dijelu rada opisana je primjena etičnosti i etičkih načela kroz navedene razine prateći odgovarajuće aktivnosti. U radu su razmatrani međunarodni i nacionalni etički kodeksi baštinskih ustanova i konzervatorsko-restauratorske struke. Na temelju proučenih materijala moguće je zaključiti kako postoji svojevrsna prepoznatljiva struktura dokumenata, odnosno da se etički kodeksi sastoje od uvodnog dijela u kojem su predstavljene temeljne definicije vezane uz struku, dok glavni dio donosi etička načela s opisanim vrijednostima kojih se treba pridržavati u dodiru s baštinom, radu s korisnicima i kolegama te struci općenito. Etičnim ponašanjem ustanove stvaraju u javnosti odgovorniju sliku o sebi i dokaz su odgovorne i profesionalne ustanove koja posluje u skladu s propisanim načelima i normama. Stoga se radom želi potaknuti svijest o važnosti etičnosti, tj. poslovanju u skladu s onime što je moralno i etički ispravno, a budući da se ovdje radi o zaštiti pisane baštine koja je svojim oblikom i pojavom izuzetno osjetljiva, pridržavanje propisanih etičkih načela prilikom procesa zaštite od izuzetne je važnosti jer bi svaki daljnji korak mogao biti na štetu baštine.