Kosače se kao bosanska srednjovjekovna obitelj javljaju u 14. st., a opadanje njihove moći i utjecaja uočavamo krajem 15. i početkom 16. st. Prije svega važno je spomenuti Tvrtka I. kao prvog bosanskog kralja i Vlatka Vukovića Kosaču koji gradi prijateljske odnose s kraljem. S druge strane, Sandalj Hranić Kosača izravno se upliće u izbor novoga kralja te sudjeluje u raznim tajnim koalicijama unutar same Bosne. O njegovoj moći govori činjenica kako je imao vlastitu vojsku koju je u više navrata predvodio u sukobima s Dubrovnikom oko pojedinih trgovačkih gradova. Sandalja Hranića se može potvrditi kao jednoga od najutjecajnijih ljudi toga vremena na području Bosne, a njegov utjecaj potvrđuje i područje koje je uspio proširiti za vrijeme svoje uprave. Osim sukoba s pojedinim velikaškim obiteljima, upleten je i u ubojstvo kneza Pavla Radinovića. Pojavom Osmanlija na području jugoistočne Europe uočavaju se, u početku, prijateljski odnosi u vidu vojne pomoći. Sukladno tomu, Sandalj Hranić Kosača započinje suradnju s Osmanlijama, a na kraju postaje njihov vazal. Hranića nasljeđuje Stjepan Vukčić Kosača koji nastavlja suradnju s Osmanlijama, ali i srpskim velikaškim obiteljima. Suradnja s Osmanlijama traje sve do 1450-ih kada počinju učestaliji upadi osmanske vojske na područje njegove uprave. Kao i njegovi prethodnici, ulazi u trgovinske sukobe s Dubrovnikom, a u jednom od sukoba protiv njega ustaje i njegov sin Vladislav. Vladislavovi najveći saveznici bile su Osmanlije, no 1463. godine započinju sustavniji osmanski upadi u njegovo područje, te se marginalizira utjecaj ove obitelji.