Jezik kao sredstvo sporazumijevanja prilagođava se potrebama društvene (jezične) zajednice. U komunikaciji se tako javlja potreba za obogaćivanjem leksika kako bi govornici izrazili sadržaj svojih misli za koje u njihovu jeziku ne postoji odgovarajuća riječ. Nasuprot standardnim idiomima stoje nestandardni idiomi među kojima je i žargon kao razgovorni nestandardni varijetet. Iz potrebe za afirmiranjem identiteta i osjećaja pripadnosti grupi proizišli su specifičnost žargonske tvorbe riječi i rječnički sustav. Žargon kao razgovorni jezični varijetet nastaje kao rezultat spontanoga verbalnog stvaralaštva. Uvidom u žargonsku tvorbu riječi zaključuje se da žargon slijedi hrvatske tvorbene postupke i formante. Žargon poštuje norme tvorbe riječi u općem jeziku, ali novije žargonske riječi koje svakodnevno nastaju pokazuju da žargon nastoji slijediti europske i svjetske tvorbene trendove. To se u prvom redu odnosi na nastanak stopljenica po uzoru na engleski jezik te preuzimanje i modificiranje stranih riječi, ponajprije anglizama, koje podrazumijeva fonetiziranje etimoloških oblika, preuzimanje posuđenica kao cjelovitih leksema sa stranim sufiksima (-er, -ing), dodavanje domaćih formanta (-uša, -ić, -ati, -irati) posuđenicama. Na temelju prikupljenoga korpusa žargonizama utvrđeno je da su sufiksalna tvorba i skraćivanje riječi, koje u ovome radu obuhvaća apokopu, aferezu, kombinaciju apokope i afereze, stapanje i univerbizaciju, te preuzimanje i modificiranje stranih riječi najplodniji tvorbeni postupci kojim nastaju žargonske riječi, ali žargonskoj tvorbi riječi pridonose i sljedeći tvorbeni mehanizmi: prefiksalna tvorba, prefiksalno-sufiksalna tvorba, polusloženice, metafora i metateza. Pomoću svih navedenih tvorbenih postupaka nastaju spontani, maštoviti, kreativni i jedinstveni izrazi svojstveni govorima zatvorenih grupa i pojedinih profesija koji njihovim pripadnicima služe za identifikaciju i međusobnu komunikaciju.