Kubanska raketna kriza jedan je od najvećih sukoba 20. stoljeća, ali ne u klasičnom oružanom i konvencionalnom smislu. To je bio sukob putem sporazuma, pregovora i odmjeravanja snaga u vidu naoružanja na području Kube, neposredno u blizini teritorija Sjedinjenih Američkih Država. Dvije glavne sukobljene strane tijekom krize bile su SAD i ostale države koje su ih podržavale te Sovjetski Savez sa svojim saveznicima. Kubanska kriza započela je nakon kompliciranih događaja na Kubi početkom 1960-ih, osobito nakon Kubanske revolucije kada Fidel Castro svrgava Fulgencia Batistu s vlasti i preuzima stvar u svoje ruke. Nakon toga, Sovjeti odlučuju dovesti svoje rakete kratkog i srednjeg dometa punjene nuklearnim bojevim glavama kako bi svoj deficit u nuklearnom naoružanju okrenuli u svoju korist. Nakon dva zamorna tjedna u listopadu 1962. godine te nakon mnogobrojnih pokušaja mirnog rješenja krize, došlo je do vojnopomorske blokade koja je zapravo prisilila Hruščova da odustane od daljnjeg razvijanja krize i da na zahtjev Kennedya povuče svoje naoružanje s Kube i obustavi krizu. Kriza je naposljetku završena krajem listopada na miran način, u kojemu su obje strane pristale na ustupke, iako se mogla pretvoriti u nešto mnogo gore, sa stravičnim posljedicama za čovječanstvo. Ovo je bilo jedino, iako kratko razdoblje, u kojemu je svijet bio na rubu uništenja zbog usijanih glava dvojice vođa najvećih supersila toga vremena.