Cilj ovoga rada je naglasiti važnost upravljanja zaštitom pisane baštine, plana mjera u slučaju katastrofa u informacijskim ustanovama te njegove implementacije. Knjižnice su dužne provoditi osnovne mjere zaštite građe od katastrofa kako bi je sačuvali u izvornom obliku i osigurali njezinu upotrebljivost. Za ostvarenje toga cilja ključno je upravljanje zaštitom koje se sastoji od pet vidova: strateško-teorijskog, ekonomsko-pravnog, obrazovnog, materijalno-operativnog te kulturološko-društvenog. Svaka knjižnica treba imati plan mjera u slučaju katastrofa kojim će se umanjiti rizik i osigurati brži oporavak ustanove, a sastoji se od pet ključnih dijelova: procjene ugroženosti, preventivnih mjera, mjera pripravnosti, spašavanja u slučaju katastrofe te saniranja posljedica katastrofe. Upravljanje rizicima također je vrlo važno za informacijske ustanove jer predstavlja okvir za donošenje boljih odluka, a procjena rizika od katastrofa je važna zbog omogućavanja učinkovitije reakcije na moguće katastrofe. Od mogućih katastrofa najčešći je požar koji uzrokuje oštećenja zgrade i njezinih zbirki, no može doći i do poplava, provala, namjernog uništavanja i slično. Ukoliko dođe do katastrofe, potrebno je organizirati službu za spašavanje, provesti početnu procjenu štete, osigurati mikroklimatske uvjete te naposljetku provesti saniranje posljedica kako bi se normaliziralo stanje. Kako bi se omogućilo pravovremeno provođenje navedenih koraka, potrebno je izraditi te implementirati plan mjera u slučaju katastrofa. Knjižnica Tehničke škole za strojarstvo i mehatroniku u Splitu ima takav plan mjera u slučaju katastrofa koji je za svrhe ovoga rada poslužio kao primjer dobre prakse na temelju kojega je moguće vidjeti koje su prednosti implementacije plana mjera u slučaju katastrofa u knjižnicama.