Justinijan I. Veliki pravim imenom Flavius Petrus Sabbatius Iustinianus rođen je 11. svibnja 483. godine u Tauresiumu u Dardaniji, a umro je 14. studenog 565. Nećak je i nasljednik cara Justina I.. 527. godine stupio je na vlast administracijski sređenog i upravno organiziranog Carstva sa jakom vojskom i punom blagajnom što mu je omogućilo da ostvari sjajne pothvate koji su donijeli veliku prekretnicu u razvitku Bizanta. U nastojanju da proširi granice Carstva na nekadašnju veličinu uspio je srušiti dvije velike barbarske države, vandalsku i ostrogotsku te proširiti vlast na cijeli Ilirik, Italiju, sjevernu Afriku i jugoistok Španjolske. većinu svojih uspjeha Justinijan može zahvaliti mnoštvu sposobnih ljudi koje je okupio oko sebe; vojskovođama Belizaru i Narzesu, svojoj ženi carici Teodori, brojnim graditeljskim majstorima i suradnicima u zakonodavstvu i pravu koji su mu pomogli da ostavi neizbrisiv trag u Bizantskoj i svjetskoj povijesti. No nije velika uloga pripala samo Justinijanovim pomoćnicima. On se kao seljački sin uspio uzdići do zavidne pozicije, ne samo zato što je bio na carskom prijestolju, nego i zbog toga što je vlastitim trudom dostigao veliko znanje i duhovno se izdigao iznad brojnih svojih prethodnika i sljedbenika.