Ovaj rad se bavi područjem psihosocijalne prilagodbe bolesnica na oboljenje od raka dojke. Rak dojke danas je vrlo čest oblik raka u žena i izaziva brojne psihičke poteškoće kod oboljelih. Doživljava se kao sinonim tjelesnog izobličenja, pad ženstvenosti i seksualne poželjnosti zbog značajne uloge dojke u ženinom životu. Spoznaja o obolijevanju od karcinoma je traumatski događaj koji u oboljelih žena može izazvati odgovore u obliku straha, depresije, ljutnje, bespomoćnosti, užasa ili biti okidač za razvoj raznih psihičkih poremećaja (Anton, 2008). U radu je dan pregled najvažnijih determinanti psihosocijalne prilagodbe na rak dojke. Opisani su najznačajniji psihosocijalni čimbenici u etiologiji i kliničkom tijeku oboljenja od raka dojke te je detaljnije razrađena njihova uloga u prilagodbi bolesnica. Psihološki problemi koji se javljaju u žena s dijagnosticiranim karcinomom zahtijevaju pomoć tijekom cijelog dijagnostičkog i terapijskog procesa stoga je važna i uloga psihoterapeuta. Detaljnije je razmotrena uloga koju u procesu prilagodbe bolesnica na oboljenje imaju suočavanje sa stresom, percipirana kontrola i percipirana socijalna podrška. Pokazalo se da društvena podrška, podrška supruga, prijatelja i zdravstvenih djelatnika umanjuje doživljaj stresa i smanjuje rizik tjelesnih i psihičkih bolesti. Budući da oboljenje od raka dojke kod pacijentica izaziva veliki stres naglašena je značajna uloga psihoterapijskih intervencija, rehabilitacijskih programa i pružanja psihološko–edukativne pomoći. Na taj način se nastoji pomoći oboljelima smanjiti emotivni stres, poboljšati mentalnu prilagodbu na karcinom te vratiti osjećaj osobne kontrole nad vlastitim životom. Rehabilitacijski programi pokazali su se vrlo efikasnim u prilagodbi kako na tjelesne tako i na psihološke i socijalne posljedice oboljenja od raka dojke.