Hladni rat je bio politički sukob između zapadnih sila predvođenih SAD-om i istočnih sila predvođenih SSSR-om koji se vodio od 1945. do 1991. Hladni rat je vođen, tada, svim mogućim sredstvima, no globalno nikada nije prerastao u masivni oružani sukob svjetskih razmjera. Hladni rat je primarno obilježen ekonomskim, političkim i propagandnim "sukobima" između Zapada i Istoka, s ciljem suzbijanja utjecaja neprijateljskog bloka. Hladnoratovska politika odrediti će sudbine zemalja koje su do nedavno bile kolonije i koje su tek stupile na scenu međunarodne politike. Svojom politikom velike sile uzrokovat će još jedno u nizu krvoprolića, a u samom početku to su bili Korejski i Vijetnamski rat. U lipnju 1950. godine Sjeverna Koreja pokreće iznenadni rat protiv Južne Koreje. Nakon jednoga graničnog sukoba, sjevernokorejske snage, potpomognute navodnim kineskim dobrovoljcima i uz podršku SSSR-a, prelaze 38. paralelu, a Južnoj Koreji pomažu UN i SAD. Oni traže povlačenje agresora s područja Južne Koreje. No, taj zahtjev Sjeverna Koreja ignorira, pa oružane snage SAD-a u ime UN-a dolaze u pomoć Južnoj Koreji. Naizmjenične ofenzive jednih i drugih snaga do 1952. godine nisu dale prevagu ni jednoj zaraćenoj strani. Sukob je završio 1953. godine potpisivanjem primirja u Panmunjonu. Granica između dvije države ostala je na 38. paraleli. Kao posljedica Korejskog rata bila je promjena američke vanjske politike koja je odlučila da će aktivnije sudjelovati u odnosima azijskih zemalja što će dovesti do povećanog angažmana i u Vijenamu. Ono što poznajemo pod pojmom "Vijetnamski rat" zapravo su dva rata: prvi, koji je Viet minh vodio protiv francuskih kolonijalnih vlasti (1945.-1954.), te pobijedio, i drugi, za ujedinjenje sjevernog i južnog Vijetnama (1955.-1975.), u kojem su glavnog neprijatelja predstavljale SAD. Vijetnam je u ovom ratu pružio snažan otpor američkim snagama koje su u ovaj rat uložile veliku količinu novca, ali i ljudskih života.