Jedna od najutjecajnijih teorija socijalne psihologije je Festingerova teorija kognitivne disonance. Njome se objašnjava pojava nesklada među kognitivnim elementima osobe te različite strategije i posljedice smanjenja tog nesklada. Kognitivna disonanca se proučavala u raznim situacijama u kojima se javlja, u sklopu paradigmi slobodnog izbora, prisilnog popuštanja, opravdavanja truda, opovrgnutih očekivanja, izlaganja nedosljednim informacijama te Ben Franklin efekta i kruga agresivnosti. Kognitivna disonanca pri slobodnom izboru nastaje zbog toga što većina odluka ima i pozitivne i negativne strane te se smanjuje promjenom stava prema odbačenoj alternativi u negativnom smjeru, a prema odabranoj alternativi u pozitivnom smjeru. Prisilno popuštanje uključuje nedovoljno potkrepljenje i nedovoljnu kaznu za neko ponašanje koje je suprotno stavu osobe, pri čemu osoba nema dovoljno vanjsko opravdanje za učinjeno. Time nastaje disonanca koja se smanjuje promjenom stava prema učinjenom, odnosno, nalaženjem unutarnjeg opravdanja za to ponašanje. Opravdavanje truda odnosi se na nastanak kognitivne disonance kad osoba uloži trud i napor u neki bezvrijedan cilj, što dovodi do pozitivnijeg vrednovanja postignutog cilja. Kognitivna disonanca kod opovrgnutih očekivanja nastaje uslijed nedosljednosti između nekog očekivanja i dokaza koji to očekivanje opovrgavaju. Kako bi smanjile disonancu, osobe čija su očekivanja opovrgnuta, postat će uvjerenije u svoja vjerovanja i tražiti potvrdu da su u pravu od drugih osoba. Slično tome, izlaganje nedosljednim informacijama dovest će do kognitivne disonance te će osoba biti sklona povećanoj kritičnosti prema informacijama koje nisu u skladu s njezinim stavom. Ben Franklin efekt i krug agresivnosti vezani su uz prosocijalna i agresivna ponašanja koja se zbog disonance sve češće prakticiraju.