Sažetak | Mezopotamija, poznata kao „zemlja između dviju rijeka“, područje je plodnoga tla i pogodne klime potrebnoga za preživljavanje. Zbog toga je bila jako velik mamac za naseljavanje raznih plemena, a jedno od njih bili su i Sumerani. Plemena su neprestano ratovala za plodno područje, a na njemu su svoje nastambe, organizirane kao gradove-države, podizali samo oni najjači. Tako su se Sumerani izborili i zasnovali svoju civilizaciju, značajnu u bilo kojem pogledu, a prije svega u pogledu pismenosti. Njihov najveći izum, klinasto pismo, poslužilo je u ono vrijeme da se zapiše i do danas sačuva Ep o Gilgamešu. Ep, kao književna vrsta, pripada sumersko-akadskoj književnosti, književnosti dvojnoga naziva iz razloga što su međusobno jako slične i što je jedna civilizacija preuzela tekovine one druge. Ep o Gilgamešu nastao je u Uruku između 2300. i 2100. godine prije nove ere, a zapisan je oko 1700. godine na akadskom jeziku i raspoređen u dvanaest pločica. Do 1849. godine kada ga je pronašao Henry Layard, ep se čuvao među zidinama Asurbanipalove knjižnice. Englez George Smith pobrinuo se da se tisuće glinenih pločica i odlomaka, iskopanih iz humaka nad drevnom Ninivom, pohrane u Britanski muzej. Iznad brojnih legendi i verzija epa izdiže se istina da je Gilgameš zaista postojao i da je zaslužan, analizirajući njegov karakter i sam sadržaj djela, zašto se to djelo i danas ubraja u svjetsku baštinu. |