U radu će se govoriti o jezičnim obilježjima publicističkog stila hrvatskog jezika. Da bi se došlo do samog publicističkog stila, treba proći kroz određene hijerarhijske razine i prikazati iz čega će se razviti publicistički stil. Na početku rada reći će se nešto o standardnom jeziku i njegovim trima obilježjima, od kojih je najvažnije obilježje višefunkcionalnost. Ono je relevantno za ovo istraživanje jer potvrđuje višestruku funkciju standardnog jezika na temelju koje se on raslojava na funkcionalne stilove. Zatim će se ukratko predočiti različiti nazivi stilova, najbitnije karakteristike pojedinog funkcionalnog stila i koji se žanrovi unutar stilova javljaju. Središnji, ujedno i najvažniji dio rada, odnosi se na jezična obilježja publicističkog stila. Tu će biti prikazane jezične razine na kojima se publicistički stil može proučavati. Za tri jezične razine tek će se spomenuti problemi o kojima jezikoslovci najčešće govore, a koje publicisti stvaraju zbog neprovođenja norma, dok će pravopisna i sintaktička razina biti detaljno analizirane i istražene praćenjem radijskih i televizijskih programa i dnevnih tiskovina. Pogreške publicista na pravopisnoj razini o kojima će se u radu govoriti uglavnom su nastale pod utjecajem engleskog jezika, koji je danas jezik prestiža i najvažniji svjetski jezik, dok su pogreške na sintaktičkoj razini nastale kao posljedica dugogodišnjeg kontakta hrvatskog jezika sa susjednim jezicima s kojima je bio u istoj državi.