U ovom radu se iznose osnovne teze, obilježja i osobitosti teorije seksualnosti Michela Foucaulta. On prvo polazi od pretpostavke da je od sedamnaestoga stoljeća postojala zabrana govora o seksu, odnosno njegovo potiskivanje. Pomnijim promatranjem Foucault zaključuje da je diskurs o seksu od sedamnaestoga stoljeća zapravo umnožen, i to kao rezultat prisile na diskurzivno postojanje. Mehanizmi moći prodiru u sve više oblasti ljudskoga života, ne tek u pravnom obliku kao jedinom obliku moći koji se kroz povijest priznavao. Sada se moć kao fenomen izmijenila do te mjere da nadilazi državu i njezine aparate. Nadalje, ovdje se razmatra i Foucaultova analiza odnosa starih Grka spram seksualnosti, ponajprije kroz nalog brige o sebi, a potom i pobližim pojašnjenjima osnovnih termina kojima su antički filozofi definirali ljudsku seksualnost (aphrodisia, chresis, enkrateia i sophrosune). Na kraju rada je dana kratka usporedba suvremenih teorija seksualnosti s Foucaultovom. Najveća razlika među njima je u tome što se suvremeni teoretičari više okreću tjelesnom aspektu seksualnosti, kao i analizi međuljudskih odnosa koje sama seksualnost pretpostavlja, dok je Foucault seksualnost shvaćao prije svega kao kulturno, povijesno i društveno uvjetovan fenomen.