Razlike među ljudima dovode do nesklada ili doživljaja prijetnje koji izaziva sukob odnosno situaciju u kojoj postoje različiti interesi, ponašanja i čuvstva. Za rješavanje sukoba potrebno je poznavanje zakonitosti ljudskog ponašanja i upotreba komunikacijskih vještina. Medijacija je jedna od vještina rješavanja sukoba koja se odnosi na dobrovoljni proces u kojem sukobljene strane uz pomoć treće osobe prepoznaju stvarni izvor sukoba s ciljem pronalaženja različitih mogućnosti i sporazuma koji zadovoljavaju obje strane. Sukobi u obitelji imaju dublje značenje za njezine članove zbog čega postoji velika potreba za njihovim rješavanjem. Medijacija se sve više počela primjenjivati na području obitelji te su se razvili razni modeli medijacije koji teže zadovoljavanju potreba obitelji. Neki od njih bliski su i obiteljskoj terapiji te se mogu koristiti uz nju, a trenutno najfunkcionalniji je model četiri modela. Obiteljska medijacija najčešće se primjenjuje u sklopu procesa razvoda kako bi se lakše suočilo s novonastalom situacijom. Medijacija tada pomaže roditeljima usredotočiti se na budućnost u kojoj oboje nastavljaju zajednički skrbiti o svojoj djeci, sagledati potrebe svoje djece, te se dogovoriti kako će o njima skrbiti, kako će komunicirati, kako će održavati kontakte sa širom obitelji, kako će se međusobno informirati i razgovarati o promjenama do kojih će doći kako djeca rastu i napreduju, te kako će im pružiti sigurnost kao roditelji koji se zajednički brinu i skrbe o svojoj djeci. Korist medijacije u području obitelji sve se više spoznaje u svijetu, ali i u Hrvatskoj koja polako dostiže standarde Europe.