Temeljni dio rada prikaz je propitivanja pojma identiteta u suvremenim književnim teorijama, potpomognuto sekundarnim perspektivama filozofije, psihologije i antropologije, te primjena akumuliranih spoznaja u praktičnom dijelu rada koji obuhvaća promišljanje problema identiteta u prozi Slađane Bukovac, točnije u njezinim romanima Putnici i Rod avetnjaka. Glavna se teorijska aparatura temelji na knjigama i studijama koje se bave problemom osobnih i narativnih identiteta, kao i specifičnošću grupnih i kolektivnih identiteta, te literaturi koja obuhvaća i razumijeva korpus suvremene hrvatske književnosti (suvremene hrvatske proze) i njezine specifičnosti, naročito u pogledu osjetljivosti hrvatskog ženskog pisma. U radu se prikazuju temeljni razlozi frekventnog eksponiranja pitanja identiteta u gotovo svim suvremenim teorijama i promišljanjima. Također se želi istaknuti važnost proučavanja identiteta u iščitavanju tekstova kao podloge za analiziranje, raščlanjivanje, kontekstuiranje i žanrovsku sintezu promatranih djela. Rad ponajprije donosi temeljne definicije identiteta i pojmova vezanih uz isti: identifikacije, Drugoga i zrcaljenja. Istaknuti je dio rada koji donosi pogled književne kritike i povjesničara književnosti na prozu Slađane Bukovac na osnovi čega se proučavani romani kontekstualiziraju u područje suvremene hrvatske proze. Konačno je radom iščitano pitanje identiteta u postratnom društvu te interferiranje identiteta glavnih likova i identiteta pripovjedača sa samim identitetima ispisujućih priča.