Našice su grad koji ima bogatu srednjovjekovnu povijest. Prvi put spominju se 1229. godine u ispravi kralja Andrije II. Prvi poznati gospodar Našica bio je ban Đula Šikloški iz porodice Khan. On 1240. godine gubi našički posjed, a kralj Bela IV poklanja ga velikaškoj obitelji Aba. Oni su ga držali sve do 1403. godine. Za to vrijeme grad se razvija u jedan od modernijih gradova ovog dijela Hrvatske. Početkom XIV. stoljeća Abe su izgradili tvrđavu, čiji se ostaci i danas nalaze nedaleko od današnjeg naselja Gradac. Nakon Aba Našice kratkotrajno dolaze u ruke Davida Lackovića de Szant, a zatim su opet u kraljevu vlasništvu. Velikaška obitelj Gorjanski 1407. godine od kralja kupuje našički posjed sa 66 pripadajućih naselja i drže ga u vlasništvu sve do pred kraj XV. stoljeća, tj. do izumiranja roda Gorjanskih. Posjed je 1490. godine dodijeljen Ivanu Korvinu, a 1506. godine u vlasništvu je Lovre Iločkog koji je to pravo ostvario rodbinskim vezama s Gorjanskima. Turci su 1532. godine osvojili grad Našice, a 1541. godine i našičku tvrđavu. U Našicama su u srednjem vijeku svoje prebivalište našla i četiri crkvena reda – templari, ivanovci, franjevci i klarise. Iz toga vremena do danas su se očuvali samostan i crkva Svetog Antuna Padovanskog u Našicama (izgrađeni između 1275. i 1285. godine) te crkva Svetog Martina u današnjem naselju Martin. Brojni lokaliteti vezani uz srednjovjekovnu povijest Našica nisu još otkriveni ili su otkriveni, ali nisu još istraženi.