Sažetak | Vrijeme 11. stoljeća je teško vrijeme za sve narode u Europi, kako u ostalim europskim zemljama, tako i na području hrvatskog teritorija. Već nam je poznato da se 1054. godine dogodio Crkveni raskol koji je obilježio daljnju povijest svih europskih naroda. Jedan od tih naroda je bio i hrvatski, a nalazio se na vjerskoj granici između pravoslavlja i katoličanstva. Godine 1076. moćnu Hrvatsku Petra Krešimira IV. nasljeđuje Dmitar Zvonimir, dotadašnji slavonski ban. Razdoblje njegove vladavine nije zahvaćeno toliko ratnim sukobima, ali je zasigurno obilježeno njegovom privrženošću tadašnjem papi Grguru VII. Zvonimir se stavio u ulogu papinog saveznika, priklonio se papi Grguru VII. koji mu šalje znakove kraljevske časti, a Zvonimir obećava u svojoj zavjernici vjernost i obećava kako će učvrstiti vjeru Rimske Crkve na području cijele hrvatske države. Zahvaljujući toj činjenici da je Zvonimir stvarno održavao vjeru i pomagao samostane, danas nam još uvijek svjedoči sačuvana Bašćanska ploča na kojoj redovnice spominju kralja Zvonimira. To je jedan od dokaza koji nam pokazuje kakav je on ustvari vladar bio. Kako je već spomenuto, nije bilo velikih ratnih sukoba tada na području hrvatske države, prijetnja je i dalje Mletačka Republika, a postoji i nekolicina sukoba koje je Zvonimir uspješni riješio, gdje mu čak pomaže i sam papa Grgur VII. Osim toga, Zvonimir uživa i podršku vladajuće ugarske dinastije Arpadovića, čiji član je i bila sama Zvonimirova žena, kraljica Jelena, nazvana još i Lijepa. Što se tiče kraljeve smrti, danas je zacijelo najveća zagonetka za sve povjesničare sama smrt kralja, o kojoj se u raznim dokumentima pokušava otkriti prava istina i način na koji je došlo do smrti kralja Zvonimira. Zasigurno je najpoznatija ona teorija koja se proširila među hrvatskim narodom. Ona govori već kroz stoljeća o tužnoj sudbini hrvatskog kralja kojeg je ubio vlastit narod, a njegova navodna kletva razlog je što su Hrvati toliko dugo vremena bili pod tuđinskom vlašću. Mnogi povjesničari još i danas iznose svoje teorije, a na nama je da prosudimo što je ustvari prava istina. |