Emocionalna inteligencija (EI) je jedan od najpoznatijih popularno-znanstvenih termina danas. Od kada se pojavila u znanstvenoj literaturi (Mayer i Salovey, 1990; prema Matthews, Zeidner i Roberts, 2002) dobila je mnogo pažnje, izazvala mnoge polemike, ali i potaknula veliki broj novih konceptualizacija i istraživanja. To je dovelo, kako do napretka u razumijevanju, tako i do neslaganja u tome što je uopće EI, kakva joj je struktura i kako ju treba mjeriti. Razlikujemo dva glavna teorijska pristupa – EI kao sposobnost i miješani modeli EI. Oni se razlikuju po konceptima koje uključuju u EI. Neki ovoj podjeli dodaju i EI kao crtu ličnosti, no njoj je glavna razlika od EI kao sposobnosti metoda mjerenja. Različite teorije, naravno dovode i do različitih mjernih instrumenata. Kao vrlo mlad konstrukt, EI je još u fazi validacije. Jedna od ključnih vrsta valjanosti je svakako konstruktna valjanost – kada govorimo o mjernim instrumentima, to je karakteristika da on mjeri ono što treba mjeriti. Faktorska struktura je iznimno važan aspekt, odnosno način ispitivanja konstruktne valjanosti, a upravo u tom području postoji veliko neslaganje kada govorimo o EI. Iako postoji slaganje o tome da je EI multidimenzionalni konstrukt, malo toga se zna o broju faktora, kao i o njihovoj prirodi.