Dorani su u velikoj Dorskoj seobi došli na područje jugoistočnog Peloponeza te od četiri okolna naselja i grada Amikle podigli grad – državu Spartu. Na tom plodnom području sam grad Spartu okruživali su visoki planinski lanci koju su pružali prirodnu branu Spartancima od neprijatelja. Život u samoj Sparti bio je drugačiji od života ostalih antičkih Grka. Spartanci su bili ponosni, neustrašivi i sposobni ratnici, ali ne baš i uspješni umjetnici i književnici. Muškarci i žene su bili žilavi i snažni te su se ostali Grci divili njihovoj snazi i sposobnosti. Spartanska vlada i državno uređenje je bilo oligarhijsko tako da je Spartancima vladala manja grupa vladajućih ratnika. Na samom čelu države nalazila su se dva kralja koje je nadgledala aristokracija, a i sami su ulazili u sastav geruzije, odnosno vijeće od dvadeset i osam geronata koje je imalo najveću vlast u Sparti. Narodna skupština Sparte nije imala neke velike ovlasti osim izbora novih državnih službenika, dok je politički organ pet efora rukovodio narodnom skupštinom, a zajedno s geruzijom odlučivao o važnim spartanskim društvenim pitanjima i osjetljivom pitanju zemljoposjeda. Sami Spartanci su pričali grčki, poneki su čak i čitali iako to nisu smatrali važnom vještinom, dok su sami sebe smatrali Grcima iako su bili drugačiji od njih. U većini grčkih gradova – država cilj odgoja bio je stvoriti sposobne građane kako ne bi bili ugroženi od susjednih naroda i država, dok je u Sparti cilj samoga odgoja bio stvoriti jakoga i sposobnog ratnika koji će moći obraniti državu te je proširiti. Najpoznatiji su bili upravo po svojoj vojsci i čeličnoj disciplini kao i po svojim ratnim uspjesima. Dobro organizirana vojska i dobro organizirana obuka samih vojnika omogućili su joj da u povijesti ostane zapamćena kao najbolje organizirana vojna država.