Vučedolska kultura je predstavnik razvijenog eneolitika i svojom dje¬latnošću uvela je područje Karpatske kotline u nove ekonomske, sociološke i kulturne odnose, koji su prethodili pojavi brončanog doba. Vučedolska je kultura nastala kao rezultat etničkih i kulturnih promjena izazvanih pomicanjem stepskih naroda s istoka u prostor Karpatske kotline, a ispunila raspon između 3000. i 2200. godine prije Krista. Ishodište vučedolske kulture bilo je u slavonsko-srijemskom dijelu Međuriječja, a u svojoj završnoj fazi zahvatila je mnogo šire područje, gotovo čitav prostor karpatskog bazena. Ekonomski i društveni parametri omogućili su kvantitativni skok radi kojega je vučedolska kultura postala superiorna u odnosu na susjedne. Do porasta populacije i ekspanzije Vučedolaca došlo je na prijelazu klasičnog u postklasično doba, a kao posljedica spomenutih pojava pojavio se populacijski i kulturni rasap te su nastali regionalni tipovi i regionalni centri vučedolske kulture. Tipovi kasne vučedolske kulture su: slavonsko-srijemski tip, slovenski tip, zapadnobosanski ili hrustovački tip, južnobosanski ili tip Debelo brdo, šumadijski ili đurđevački tip, Makó tip i Nyirség tip. Vučedolska kultura je sa svojom metalurgijom donijela niz tehnoloških novina (novi oblici predmeta, serijska proizvodnja, lijevanje u dvojnim kalupima). Česta pojava u vučedolskoj kulturi su konsekrativni rogovi, a vezani su uz kult plodnosti i štovanja Velike Majke.