Povijest hrvatske književnosti Bogoslava Šuleka pamti i prepoznaje kao političara, publicista, jezikoslovca, leksikografa, autora brojnih čitanki i udžbenika za osnovno i srednjoškolsko obrazovanje, ali i kao čovjeka snažnih purističkih nastojanja koji je želio očistiti hrvatski jezik od brojnih stranih riječi koje su, u vrijeme Šulekova djelovanja, ali i tijekom ranijih i kasnijih razdoblja bile prisutne u hrvatskom jeziku i nagrđivale ga pa je Šulek, između ostaloga, zbog toga htio stvoriti riječi koje bi bile samo hrvatske, po kojima bi se hrvatski jezik razlikovao od jezika njemu sličnog podrijetla i isticao se. Šulekovo je nastojanje i djelovanje smješteno u 19. stoljeće, vrijeme kada su u Hrvatskoj snažno prisutna politička previranja i nastojanja pojedinaca za samostalnošću hrvatske države, ali i jezika. Među piscima i autorima na tadašnjoj političkoj i jezikoslovnoj sceni bio je i Bogoslav Šulek, čovjek koji je političkim tekstovima, publističkim radom i udžbenicima htio reformirati hrvatski jezik, učiniti ga jedinstvenim i posebnim. U tom je smislu Šulek stvarao i nove riječi kojima je želio osnažiti hrvatski jezik i učiniti ga prepoznatljivim, a o čemu svjedoči Šulekov bogat leksikografski rad koji je i danas vrlo cijenjen i zauzima posebno mjesto u hrvatskoj leksikografiji. Šulekove novotvorenice doživljavale su s vremenom različite sudbine. Među tvorenicama bilo je leksema koji su odmah zaživjeli i bili u upotrebi, drugi su u upotrebu ulazili s vremenom, dok neki leksemi nikada nisu zaživjeli niti neće, ali se njihovo značenje time ne umanjuje.