Sredinom 14. stoljeća u Italiji započinje velika književna epoha renesansa te se širi cijelom Europom i traje do sredine 16. stoljeća. Nastanjujući se u ostatku Europe potaknula je razvoj književnosti na nacionalnom jeziku, a upravo je Marko Marulić, zahvaćen renesansom i pišući na nacionalnom jeziku, osigurao svojim djelima mjesto u povijesti svjetske književnosti, a sebi naslov oca hrvatske književnosti. Gotovo u svemu što je napisao osjeti se velika pobožnost praćena raznim moralnim porukama. Jedno od takvih djela, prevedeno na brojne jezike uključujući engleski, talijanski, španjolski, litavski, mađarski i francuski, svakako je Judita. Judita je renesansni biblijsko-vergilijanski ep napisan na hrvatskom jeziku 1501. godine, objavljen 1521. u Veneciji te predstavlja prvi umjetnički ep na hrvatskome jeziku. Iako ep na sadržajnoj razini prati biblijsku priču o Juditi, Marulić je predložak pjesnički obradio. Potvrdu njegove pjesničke originalnosti nalazimo i u istraživanju biljnoga i životinjskog svijeta, gdje se očituje Marulićeva sklonost proširivanju, tj. dodavanju pjesničkih slika s biljnim i životinjskim motivima. Pojavnost, značenje i funkcija biljnih te naročito životinjskih leksema u Juditi potvrđuju pripadnost djela renesansnoj poetici i epskom žanru.