Suvremena psihoneuroimunološka istraživanja su pokazala kako biopsihosocijalna reakcija izazvana djelovanjem stresa može biti uzrok ili bitan čimbenik u razvoju brojnih psihosomatskih poremećaja. Psihosomatske bolesti možemo definirati kao bolesti u čijem nastajanju psihički čimbenici, kao što su negativne emocije i stres, imaju najveće značenje. Psihosomatske bolesti mogu zahvatiti različite organske sustave i ostaviti trajna oštećenja tjelesnih sustava i organa, stoga je vrlo bitno istražiti što dovodi do tih bolesti kako bi se što učinkovitije liječile. Danas prevladava mišljenje da kod svih bolesti stres ima određenu, više ili manje naglašenu ulogu, te se može reći da su sve bolesti nekim dijelom psihosomatske jer kod svih postoji uzajamno djelovanje bioloških, psiholoških i socijalnih čimbenika. Razvoj psihosomatike, bihevioralne medicine, zdravstvene psihologije i kliničkih intervencija, te bavljenje fizičkim okruženjem i njegovim utjecajem na nas, je stimuliralo istraživanja stresa i individualnih razlika u stresnim reakcijama. Rezultati različitih istraživanja i klinička iskustva potvrđuju i naglašavaju značaj korištenja cjelovitog, multidimenzionalnog pristupa u razumijevanju, prevenciji i liječenju bolesti. Također, izbor primjerenih strategija suočavanja sa stresom značajno produžuje život oboljelih od različitih bolesti i skraćuje razdoblje oporavka kod težih bolesti i ozljeda.