Krležina drama „Gospoda Glembajevi“ često je nazivana dramom ubojite riječi, a ekspresivi, koji su glavni sadržaj ovog rada, sredstvo su kojim Krleža postiže tako snažan efekt. Ekspresivi su govorne radnje kojima izražavamo svoje osjećaje, mišljenja i stavove prema nekoj prošloj radnji. Pomoću njih ljudi dokazuju da su ljudi, da imaju svoje mišljenje i stavove. Svrha je ekspresiva učiniti recipijenta svjesnim da govornik ima određeni stav prema nečemu što je recipijent učinio. Osnovno obilježje tih govornih radnji jest to da su oni sredstvo reagiranja na verbalne ili neverbalne radnje, stanja ili osjećaje. Ekspresivi s negativnim stavom, tj. neodobravanja, predstavljaju one govorne radnje kojima se govornik1 negativno izražava o radnji govornika2, a s ciljem da recipijent ubuduće popravi svoje ponašanje. U ovom radu pokušat će se dokazati da su upravo neodobravanja jezična okosnica na kojoj se temelji bit Krležina književnog pisma te u kojoj možemo pronaći opravdanje za bujnu prekomjernost njegova jezika. U vezi s teorijom govornih činova, potrebno je spomenuti i strategije jezične interakcije. Strategije su tehnike kojima se ostvaruju komunikacijski ciljevi ili svrhe. Podrazumijevaju korelaciju interakcijskih ciljeva i planiranja jezične djelatnosti odabirom jedne od mogućih ilokucija za njihovo postizanje, a sredstvo je ostvarenja strategija jezik, odnosno pojedini govorni činovi. Govornici ovisno o interakcijskom cilju biraju određene govorne činove koji će im pomoći da taj cilj ostvare. Krležini rječiti Glembajevi vrlo su pogodni za takvu analizu jer svaki od njih svojim govorom pokušava na neki način manipulirati ostalima te tako postići cilj, koji je često sasvim suprotan od onog primarnog.