Rad se bavi važnim ekonomskim, socijalnim pa i kulturnim pitanjem povijesti Londona 17. stoljeća koje donosi Veliki požar 1666. godine. Kao uvertira velikom požaru u radu je opisano društveno i ekonomsko stanje Londona, te svakodnevni život građana. Velikom požaru je prethodila još jedna katastrofa; naime godinu dana prije požara kuga je odnijela oko 100 000 života usporavajući, ali ne i zaustavljajući tadašnji demografski trend povećanja broja stanovnika Londona. U radu se razmatraju mogući uzroci nastanka požara uz koje se vežu i različite teorije o urotama i krivcima. Požar je, po svemu sudeći, bio nesretan slučaj, gdje je jedna iskra iz pekare, zbog spleta nesretnih okolnosti uzrokovanih prirodnim utjecajima i ljudskim čimbenicima, pretvorila 13 200 kuća u ruševine i pepeo. Zbog zakašnjele reakcije i neozbiljnog shvaćanja opasnosti koje donosi požar tadašnje tehnike gašenja i oprema, opisani u radu, nisu se mogli mjeriti s takvim razmjerima katastrofe. Rad donosi i kronološki prikaz širenja požara, a najviše podataka o požaru možemo saznati zahvaljujući dnevniku Samuela Pepysa. Iako je požar za sobom ostavio veliku materijalnu štetu, broj ljudskih žrtava je bio malen, barem onih koji su dokumentirani. Veliki požar je uništio London, ali donio priliku za izgradnju boljeg i ljepšeg grada nego što je bio prije. Najznačajnije ime koje se veže uz obnovu Londona je Christopher Wren. On je zaslužan za izgled mnogih crkava i katedrale svetog Pavla. Obnova grada je započela 1667. godine, a većina radova na obnovi završena ranih 1670-ih godina. Sjećanje na požar ovjekovječeno je monumentalnim spomenikom u blizini nastanka požara.