Glavna su okosnica ovoga rada događaji koji su obilježili političko djelovanje Ivana Meštrovića u razdoblju Kraljevine Jugoslavije. Iako je njegov život obilježila umjetnost, točnije kiparstvo, Meštrović je svoj trag ostavio i u politici. Osim što prikazuje političke događaje između dva svjetska rata i Meštrovićevu ulogu u njima, ovaj rad pobliže oslikava i obiteljski život Meštrovića, te same početke njegova političkog djelovanja, djelatnost u Jugoslavenskom odboru. Kraj Prvog svjetskog rata rezultirao je raspadom Austro-Ugarske, te su prividno stvoreni uvjeti za ujedinjenje svih južnoslavenskih naroda u jednu državu s federalističkim uređenjem, no ulaskom hrvatskih zemalja u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca početni entuzijazam Meštrovića i njegovih suradnika počeo je opadati. Ubrzo zatim Odbor više nije imao razloga postojati, te je u konačnici 1919. godine i raspušten, no to nije označilo kraj Meštrovićeva političkog djelovanja. U radu se nadalje govori o težnjama srpske Radikalne stranke za centralizmom unutar Kraljevine, što se oštro suprotstavljalo Meštrovićevu federalizmu. Političko su mu djelovanje uvelike olakšavala brojna poznanstva koja je stekao kao svjetski priznati kipar. Svoje prijateljstvo s kraljem Aleksandrom i njegovim nasljednikom Pavlom pokušao je iskoristiti ne bi li popravio položaj svog hrvatskog naroda unutar zajedničke države. Drugi svjetski rat značio je početak propasti. Kapitulacija Jugoslavije označila je i prestanak Meštrovićeva nadanja u boljitak položaja hrvatskog naroda. Ustašku vlast nije simpatizirao što je i rezultiralo njegovim uhićenjem, te odlaskom u inozemstvo.