U radu se raspravlja o povezanosti roda i spola te o utjecaju roda na karakterizaciju govornika u određenoj komunikacijskoj situaciji. Bavi se i pitanjem postojanja ženskog i muškog jezika te obilježjima koja se pripisuju tako razgraničenom jeziku. Također, rad dovodi u sumnju i opravdanost postojanja kategorije roda. U radu se predstavljaju različite rodne teorije koje opisuju postojeći jezik, u kojemu pronalaze brojne seksističke oblike, te nude savjete za promjenu muške dominacije u jeziku, zalažući se ponajprije za jezične reforme i pobunu protiv rodne neravnopravnosti jezika. U predstavljenom se radu najprije ukratko govori o feminističkoj lingvistici općenito, o potrebi i uzrocima njezina nastanka te o tri karakteristične faze njezina razvoja, od 70-ih godina do danas, a zatim se pobliže opisuju pojedine teorije koje su imale velik odjek u javnosti i koje su utjecale na daljnja feministička istraživanja. Na kraju se promatraju zajednički zaključci i točke dodira svih predstavljenih teorija. Također, treba napomenuti da su pristupi jezično-rodnoj problematici u radu podijeljeni prema mjestu nastanka, odnosno dijele se na svjetske teorije, temeljene prvenstveno na proučavanju engleskog jezika, i na teorije bazirane na proučavanju diskriminacijskih oblika i rodne neravnopravnosti u hrvatskom jeziku. U sklopu se svjetskih rodnih teorija predstavljaju teorije Lakoff, Kristeve, Irigaray, Wittig, Kramarae, Spender, Harrisa i Savić, dok povezivanje hrvatskog jezika i roda predstavljaju Borić, Bertoša i Heffer.