Rad se bavi analizom molitvenih i drugih nabožnih žanrova u novopovijesnom romanu Vježbanje života (1985.) Nedjeljka Fabrija, hrvatskoga književnika koji se primarno bavi hrvatsko-talijanskim odnosima. Novopovijesni roman u hrvatskoj književnosti podrazumijeva odmak od tradicionalne strukture povijesnoga romana u smislu ideje povijesti – ona je u novopovijesnom romanu cikličko gibanje, a ne učiteljica života te se faktografska građa promatra na drukčiji način; ona više nije svjedok istinitosti, već se javlja kao metatekstualni element. Takvimunošenjemu roman građa roman pretvara u amalgam različitih sekundarnih žanrova. Sekundarni žanrovi nabožnoga karaktera poput molitve ili blagoslova utkani u štivo povijesnoga karaktera doprinose karakterizaciji i polarizaciji likova te snažnom kontrastiranju s povijesnom temom sukoba i previranja i javljaju se kao element koji podupire tezu da su junaci novopovijesnih romana obični ljudi sa svojim privatnim životima te da se obiteljska sfera suprotstavlja onoj većoj, povijesnoj. U romanu Vježbanje života tekstualnom analizom marginalnih nabožnih elemenata utvrđen je tijek uzdizanja i opadanja pojedinaca te smještenost molitve kako u privatnu, tako i u javnu sferu djelovanja likova. Nabožni elementi u privatnoj sferi ističujakost pojedinca ili etnosa u odnosu na sveukupnu povijest i pomoću individualnih sudbina najavljuju destrukciju velike povijesti kakva se javljala u tradiciji.