U radu je prikazana politička povijest Etruščana od početka njihovog djelovanja pa sve do kraja, odnosno do 90. godine prije Krista, kada je Julijevim i Kalpurnijevim zakonom o građanskom pravu (Lex Iulia, Lex Calpurnia de civitate) cijela Etrurija prešla pod upravu Rima te nestala s povijesne i političke karte. Uvodni dio govori o podrijetlu Etruščana, od villanovske kulture pa sve do pitanja podrijetla samih Etruščana. Zbog više teorija o podrijetlu, u radu su obuhvaćene tri glavne teorije: istočna, sjeverna te teorija o autohtonom podrijetlu. Sljedeći je dio rada ekspanzija Etruščana, njihovo oblikovanje kao „nacije“, ekonomija, jezik i pismo. U arhajskom razdoblju dolazi do aktivnog susreta s Grcima, Kartažanima, Galima, te naposljetku, i Rimljanima. Etruščani su bili odlični pomorci (pirati) pa se u radu i navodi jedna od velikih bitki, a to je „bitka kod Alalije“ i njezine posljedice za Etruriju. Dolaskom Rima na političku scenu počinje pad moći Etrurije, teritorijalno komadanje te na kraju, asimilacija. Na početku Rimskog kraljevstva bila su tri etruščanska kralja: Tarkvinije I., Servije Tulije i Tarkvinije II. Oholi. Odlaskom zadnjeg kralja počinje razdoblje Rimske republike i konačni pad Etrurije. Etrurija nikada nije imala osjećaj zajedništva nacionalnog karaktera pa je to često bio uzrok poraza protiv Rima. Posljednji trenuci borbe protiv Rima bili su sklapanje saveza s ostalim narodima (Galima, Umbrima, Samnićanima) kako bi se oduprijeli rastućoj moći Rima. Poraz za porazom doveo je Etruriju pod vlast Rima, pa na kraju i do asimilacije.