| Sažetak | U radu se kreće od prikaza razlike između jezika kao sustava i jezika kao standarda te definiranja pojma jezične norme. Slijedi opis prijedloga i prijedložnih padežnih izraza u jezikoslovnoj literaturi, odnosno hrvatskim gramatikama i jezičnim savjetnicima. Prikazan je razvoj hrvatskog jezičnog savjetništva u 20. stoljeću, a u radu se naglasak stavlja na jezične savjete te odnos uporabe i norme. Istraživanje prijedloga u Praktičnoj hrvatskoj gramatici Dragutina Raguža i Hrvatskom jezičnom savjetniku Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje pokazuje da se norma najčešće krši pri izricanju nekih genitivnih značenja, i to s prijedlozima: bez, čèlo, diljem, glede, iskraj, ispod, ispred, iz, iza, kod, krajem, mimo, nakon, naokolo, nasred, nasuprot, od, okolo, onkraj, poradi, pored, povodom, radi, s(a), spram, tokom, u, uslijed, usprkos i van. Nenormativna se značenja izražavaju i nekim prijedlozima uz dativ (k(a), na, nadomak, nasuprot, unatoč i usprkos), akuzativ (kroz(a), mimo, na, po, za), lokativ (na, o, pri) i instrumental (nad(a), s(a)). Opisom nenormativnih prijedložnih značenja otvara se i pitanje neusklađenosti jezičnih savjetnika i gramatičkih priručnika. |
