U ovome radu prikazuje se misao brazilskog pedagoga i filozofa Paula Freirea, koji je djelovao drugom polovinom dvadesetog stoljeća. Posebice se istražuje njegov koncept osvješćivanja u obrazovanju. Pedagogija Paula Freirea nastaje kao odgovor na stanje iznimnog siromaštva i obespravljenosti koje on u djetinjstvu osobno proživljava, a potom u mladosti susreće radeći kao učitelj u seoskim zajednicama. Brazilska vlada tu njegovu novu metodu opismenjavanje proglašava opasnom te Freire mora napustiti zemlju. Tijekom 16 godina progonstva i nakon povratka nastavlja raditi na programima opismenjavanja, djeluje širom svijeta te izdaje veći broj knjiga, uključujući i svoje najvažnije djelo, Pedagogiju obespravljenih. Freire metodu obrazovanja koju zatiče u zemlji naziva „bankarskim“ obrazovanjem te uviđa da ono služi tlačiteljima kao sredstvo očuvanja njihove kontrole nad potlačenima. Prevladava ga obrazovanjem postavljanjem problema, u kojemu se poništava suprotnost između učitelja i učenika kroz kritičku misao i dijalog. Dijalog smatra bitno ljudskom pojavom, a istinski dijalog moguć je tek ukoliko sudionici ispunjavaju nekoliko određenih uvjeta. Program Freireove metode opismenjavanja i obrazovanja izrađuje se u suradnji i dijalogu sa ljudima zajednice u kojoj se obrazovanje provodi. Sastavlja se veći broj timova čiji su sudionici pedagozi, stručnjaci i stanovnici te se vrši istraživanje u nekoliko stupnjeva, popraćeno s kružocima u kojima se provodi kodiranje i dekodiranje. Metoda se sastoji od dvije faze. U prvoj se traži i istražuje generativna riječ, a u drugoj generativna tema. Samo istraživanje i dobiveni program ne proširuju samo znanje sudionika već ujedno služe njihovom osvješćivanju. Na kraju ovoga rada ponuđen je pregled osnovne kritike i značaja Freirove misli.