Templari su vjersko-viteški red kojeg čine vitezovi plemićkog porijekla. Do formiranja reda dolazi nakon Prvog križarskog rata, a red je krvavo ugušen 1307. Njihovo vrijeme pripada vremenu križarskih ratova, koji su vođeni s ciljem olobađanja Svete Zemlje. Djelovali su po Pravilniku kojeg je sastavio sveti Bernard. U dva stoljeća postojanja glavna zadaća templara bila je zaštita hodočasnika u Svetoj Zemlji. Njihove usluge koristili su križari u svojim vojnama, a također vršili su i zaštitu gradova koji su bili izloženi čestim napadima muslimana. Iako su bili vjerski red i pod vrhovništvom Crkve bilo im je dopušteno da ubijaju. Stekli su poseban položaj i određen stupanj autonomije, tako da su se posvetili i bankarenju, a također su postali i vrsni graditelji. Ti elitni ratnici djelovali su i u Europi gdje su imali brojna imanja koja su im bila potrebna za financiranje dva stoljeća neprekidne borbe. Po uzoru na njih kasnije dolazi do formiranja brojnih viteških redova, posebice se itiču ivanovci i teutonci. Templari su izazivali ljubomoru mnogih zbog svoga bogatstva, a francuski kralj, Filip IV. Lijepi, obračunao se s redom kako bi prisvojio njihovo bogatstvo. Templari nisu zanimljivi samo zbog poznatih činjenica o njihovoj povijesti (o kojima će biti riječ u ovome radu), već i zbog mnogih mitova koji se vežu uz njih.