Rad se na temelju literature bavi tematikom „kraja povijesti“ u razdoblju postmoderne. Postmoderna se može promatrati kao nova epoha ili kao novi modus iskazivanja misli u odnosu na razdoblje moderne. Prvo poglavlje bavi se odnosom „modernog“ i „postmodernog“ pokušavajući odrediti njihove glavne osobine, poglavito u svjetlu pronalaženja razloga koji su doveli do iskazivanja postmoderne misli. Jedna od značajki postmoderne je i tematiziranje post-teorija, među kojima svoje istaknuto mjesto ima i ona o kraju povijesti. Francis Fukuyama nakon dugo vremena oživljava ideju o kraju povijesti koju vidi kao pobjedu liberalne demokracije, a koja se u sprezi s kapitalizmom pokazala kao najbolji mogući oblik društvenog poretka. Ubrzo su uslijedile kritike, a danas se tematiziranje kraja povijesti prvenstveno veže uz pitanje budućnosti čovječanstva. U zadnjem poglavlju istražena su različita viđenja nastavka Povijesti; od poziva u novu socijalističku revoluciju do vraćanja istinskoj religioznosti i tradiciji. Većina mislioca slaže se da se Povijest, kao evolucijski proces koji se kreće prema nekom cilju, nastavlja, a da je završila tek jedna interpretacija svijeta ili jedna koncepcija povijesti.