Ovaj se rad prvenstveno bavi Schelerovom idejom čovjeka i utemeljenjem filozofske antropologije kao discipline oslanjajući se na njegovo djelo Položaj čovjeka u kozmosu, te je bitno spomenuti i tradicionalno promišljanje ovog pojma i ukazati na eventualne propuste u filozofskom mišljenju spomenutog filozofa. Zadatak filozofske antropologije bi bio prikazati kako su sve ljudske mogućnosti i aktivnosti ukorijenjene u ontološku strukturu čovjeka. Scheler upućuje na shvaćanje čovjeka kao cjeline, smatra da je čovjek postao ''problematičan'', te da su nazori o čovjeku postali sve nesigurniji i neodređeniji što ga je ponukalo na osnivanje jedne nove discipline. Drugi, ključni dio ovog rada je poseban osvrt na njegovu ideju duha i pojam čovjekove otvorenosti, gdje se ukazuje na čovjekovu specifičnu razliku naspram životinja. Prikazujući ideju duha ovdje smo se osvrnuli i na tradicionalna promišljanja i obrazložili Schelerovo definiranje ovoga koncepta. Kako bi sa rad povezao u koherentnu cjelinu osvrćemo se na Schelerovo utemeljenje materijalne etike, jer se tek njezinim posredstvom mogu razumijeti temeljne odrednice ranije spomenute i razrađene antropološke misli. Tu je sistematično prikazana kritka Kantove etike uz naglasak na razilaženje u mišljenjima dvaju filozofa; prvenstveno se ukazuje na razliku u mišljenjima pojma iskustva, konceptima a priori i a posteriori, te na posljetku na pojam vrijednosti koji je Scheler definirao kao temeljnim za tumačenje svoje materijalne etike.