U radu se predstavljaju rezultati najnovijih istraživanja očuvanosti kajkavštine u govoru mještana Beljevine. Specifičnost beljevačkog govora očituje se u činjenici da pripada kajkavskom narječju te je karakteristike kajkavskog jezičnog sustava očuvao unatoč geografskom smještaju samog sela. Kako je mjesto smješteno u srcu Slavonije, okruženo je štokavskim govornim područjem, većinom šokačkim govorom. Postanak sela vremenski se smješta u razdoblje između Prvog i Drugog svjetskog rata. Dakle, relativno je mlado selo što je i jedan od razloga očuvanosti izvornog govora. U prilog očuvanju ovog zagorskog govora kao i narodnih običaja, pjesama i plesova svakako ide i činjenica da su mještani aktivno uključeni u razne udruge koje potpomažu očuvanje kulturnoumjetničke baštine. Kao i svugdje na prostoru Lijepe naše, tako je i ovdje zabilježen pad broja stanovništva, a mladi najčešće odlaze zbog nemogućnosti nastavka školovanja nakon osnovne škole te pronalaska posla. To je jedan od razloga zašto je broj mladih koji uče ovaj govor u opadanju. Iz tog razloga vrlo je važno uočiti značaj samog mjesta i njegovog govora te važnost njegova znanstvenog opisivanja. U radu su korišteni audio zapisi snimljeni 5. siječnja 2019. godine u kojima govori kazivač Damir Filipašić, rođen 1969. godine te audio zapis snimljen 19. svibnja 2019. godine u kojem govori Verica Eršetić rođena 1949.godine. Govor je analiziran s fonološke, morfološke, sintaktičke i leksičke razine te se na kraju nalazi mali rječnik beljevačkog govora.