U ovom radu obrađena je tema dokumentarizma u realističkom romanu Ante Kovačića U registraturi. U uvodu se govori o književno-povijesnom razdoblju u kojemu je autor stvarao te se ističu odrednice. Spominje se pojam dokumentarizma te se objašnjava njegova implementacija u književnosti. Zatim slijedi biografija Ante Kovačića i kratki pregled njegova života po godinama. Također se velika pažnja pridaje autorovom utjecaju na hrvatsku književnost i na njegov stil pisanja. Navode se i osobna svjedočanstva utjecajnih ljudi toga doba i njihova sjećanja na Kovačića. Zatim se opisuje društveno-politička klima devetnaestoga stoljeća te se Kovačićeva djela stavljaju u povijesni kontekst. Diskutira se o političkim strankama i njihovim predstavnicima toga doba i za što su se zauzimali. Razgovara se o temi hrvatskog predrealizma i realizma te se navode bitni predstavnici tih razdoblja. Djelomično se vuku paralele između Augusta Šenoe i Ante Kovačića po pitanju njihovog književnoumjetničkog stvaralaštva ali i političkih opredjeljenja. Zatim se dolazi do glavne teme ovog rada, a to je pojam dokumentarizma. Postavljaju se pitanja što je uopće dokument i kako književnost može biti ukomponirana i isprepletena elementima književnosti. Nakon toga se prikazuje oslikavanje dokumentarizma u romanu U registraturi. Elementi dokumentarizma očituju se kroz mnogo načina u romanu te je svaki posebno odijeljen svojim podnaslovom. Svaka tvrdnja potkrijepljena je navodima iz romana i svaki je citat dublje objašnjen i stavljen u kontekst vremena u kojemu je napisan. Dovode se u opreku seljački i gradski načini života, ponajviše razlikama u kulturi i običajima. Naposljetku donosi se zaključak kao zadnje poglavlje ovoga rada.