Nakon što se sredinom 20. stoljeća Drugi svjetski rat približio kraju, počeo je novi sukob poznat kao hladni rat. U ovom su se sukobu suprotstavile dvije velike sile svijeta – demokratske, kapitalističke Sjedinjene Američke Države i komunistički Sovjetski Savez. Do 1960. godine sukob se proširio izvan Zemljine gravitacije. Svemir je postao još jedna arena za natjecanje, a vođe iz obje zemlje prepoznali su prednosti svemirskog istraživanja iz političke perspektive te su započeli financiranje misija/projekata. Svaka strana nastojala je dokazati superiornost vlastite tehnologije, vojne moći i političko-ekonomskog sustava. Svemirska utrka odnosi se na natjecanje između dva spomenuta hladnoratovska protivnika u svrhu postizanja vrhunskih ciljeva u svemiru. Uključivala je lansiranje umjetnih satelita, bespilotnih svemirskih sondi te svemirske letove s posadom u niskoj Zemljinoj orbiti i na Mjesec. Započeo ju je Sovjetski Savez 1957. godine lansiranjem prvog satelita Sputnika. Budući da je prvi američki projekt Vanguard propao, sovjetski uspjeh uznemirio je američki narod i izazvao snažne reakcije, stoga je Državna civilna uprava Sjedinjenih Američkih Država za zrakoplovna i svemirska istraživanja i razvoj (NASA), dolaskom predsjednika Johna Kennedyja na vlast, počela intenzivno raditi na američkom svemirskom programu. Glavni je cilj američkog programa bio stići na Mjesec prije Sovjetskog Saveza. Na početku je utrke Sovjetski Savez imao prestiž što je rezultiralo slanjem prvog čovjeka, Jurija Gagarina, 12. travnja 1961. godine u svemir. Utrka je dosegla vrhunac 20. srpnja 1969. godine misijom Apollo 11, odnosno iskrcavanjem prvih ljudi na Mjesec. Sovjetski je Savez pokušao postići isti uspjeh kao i Sjedinjene Američke Države, lansiranje letjelice s posadom na Mjesec, no potonje su bile brže u ovom pothvatu. Svemirska utrka bila je izgovor Sjedinjenih Američkih Država i Sovjetskog Saveza za unaprjeđenje vojne tehnologije i ostvarivanje prevlasti na globalnoj razini.