Prvi svjetski rat utjecao je na svakodnevni život stanovništva diljem Austro-Ugarske Monarhije, a grad Osijek nije bio iznimka. Nakon sarajevskog atentata, u Osijeku dolazi do antisrpskih demonstracija, a ubrzo se antisrpski sentiment uviđa i u gradskom zastupstvu. Nakon objave rata Srbiji, na ulicama Osijeka stanovništvo slavi i kliče kralju i vojsci. Iako grad nije imao izravan dodir s bojišnicom, u grad su, gotovo od prvog dana rata, stizali vojnici i ranjenici koji su se vraćali s bojišta ili su tek na njega upućeni. Ubrzo i stanovništvo počinje osjećati posljedice ratnog stanja. Dolazi do poskupljenja i nestašice namirnica, muško stanovništvo se novači u vojsku, civilni promet je smanjen, pa čak i potpuno obustavljen, a zgrade osječkih škola prenamijenjene su u pomoćne bolnice. Sve to, kao i sam rat, uzrokuje nove probleme u gradu. Nastaje potreba za zbrinjavanjem obitelji regrutiranih vojnika, ratnih udovica, siročadi, vojnih invalida i ranjenika. Osim gradskih vlasti, koje aprovizacijom nastoje pomoći svom stanovništvu, najugroženijima pomažu i razna humanitarna društva i odbori, kako postojeći tako i novoosnovani. Kriminal je zbog rata sve prisutniji, a tomu je doprinijela i činjenica da je većina redarstvenika pozvana u vojsku. Zato se gradska vlast odlučuje na osnivanje građanske straže čiji je cilj održavanje javnog reda i mira u gradu. Osim kriminala, opasnost stanovništvu predstavljaju kolera i boginje koje se pojavljuju na početku rata, dok pred završetak rata dolazi do pojave španjolske gripe. Gradske vlasti nastoje spriječiti širenje zaraznih bolesti cijepljenjem, ali i održavanjem čistoće i higijene u samom gradu. Kulturni život u gradu održavali su osječka kina i kazalište te koncerti i izložbe koji su organizirani kako bi se prikupio novac za ugrožene slojeve društva. Organizirani sportski život u gradu zamire početkom rata, ali već u drugoj polovici rata vidljivi su znakovi oporavka. Cilj ovog istraživanja je prikazati život u Osijeku u ratnim okolnostima tijekom čitavog Prvog svjetskog rata. Za potrebe istraživanja korištena je i konzultirana relevantna sekundarna literatura te osječka novinska građa iz vremena Prvog svjetskog rata.