Tema ovoga završnog rada jest suradničko i partnersko učenje u nastavnom procesu te će se kroz nekoliko poglavlja govoriti o najvažnijim značajkama suradničkoga i partnerskoga učenja. U uvodnom dijelu objasnit će se cilj rada te opisati značenje pojmova ,,suradničko učenje'' i ,,partnersko učenje" uz konzultiranje relevantne domaće i strane literature kako bi se što kvalitetnije predstavila važnost suradnje i učeničkog partnerstva u nastavi. Na taj će se način usporediti razmišljanja relevantnih autora o ovoj temi te oblikovati šira slika o suradničkom i partnerskom učenju. Nadalje, uslijedit će pojmovno razjašnjenje strategija, metoda i tehnika kojima se ostvaruje suradničko i partnersko učenje u nastavnom procesu. Brojni autori pisali su o različitim metodama, nadopunjujući ih vlastitim iskustvom i samim tim pružajući savjete budućim pedagozima, i općenito odgojno-obrazovnim djelatnicima. Također, u radu su navedene prednosti i nedostaci suradničkog i partnerskog učenja, ali i na koji način i u kojoj mjeri se ono provodi na visokoškolskim ustanovama. Često je opći dojam kako u nastavi na fakultetima prevladava frontalni oblik rada kojim se zanemaruje student, a nastavnik1 stavlja u središte nastavnog procesa, no kroz rad će se objasniti kako to nije i ne smije biti slučaj. Navedene tvrdnje bit će potkrijepljene i predstavljanjem rezultata određenih istraživanja koja ukazuju na prednosti suradničkog i partnerskog učenja u nastavnom procesu na svim razinama obrazovanja.