Abstract | Igra se može opisati kao potpuno prirodna, slobodna, spontana, stvaralačka, ali i razvojno važna aktivnost u životu djeteta. Bez igre ne bi bilo adekvatnog tjelesnog, intelektualnog, društvenog i emocionalnog razvoja. U najranijim godinama dijete pokazuje znakove za igru, a roditelj je glavni čimbenik koji može pomoći u njezinom kvalitetnom razvoju kod djeteta. Igra, rad i učenje se u djetinjstvu međusobno preklapaju. U 21. stoljeću se primjećuju promjene u dječjoj igri, koja se iz nestrukturirane, slobodne i inicirane od strane djeteta, pretvorila u strukturiranu igru, igru s obrazovnim elementima i igru sa svrhom pripreme za obrazovanje. Većina odraslih je danas pretrpana obvezama i poslovima te se rijetko odlučuju odvojiti vrijeme na igru. Djeca provode sve manje vremena na otvorenome, a često se javlja i pretilost kod djece, različiti psihički poremećaji i pretrpanost igračkama koje ometaju razvoj dječje mašte. Odrasli odlučuju kakvu obitelj i odgoj žele imati stoga je važno da brinu i za kvalitetu dječje igre. Odrasli mogu poticati igru na način da pokažu zanimanje za dječju igru, da osiguraju prostorne i materijalne uvjete za igru, da prate kako se dijete igra i koje razvojne potrebe ima, da reagiraju kada dijete treba pomoć te najosnovnije da smatraju igru važnom. Cilj rada je ispitati stavove roditelja o igri djeteta s obzirom na određena sociodemografska obilježja. Istraživanje je provedeno u lipnju 2022. godine na uzorku od 62 roditelja učenika prvih i drugih razreda osnovnih škola s područja Osječko-baranjske i Vukovarsko-srijemske županije. Za prikupljanje podataka korišten je prilagođeni anketni upitnik o stavovima roditelja prema dječjoj igri. Rezultati istraživanja su pokazali da roditelji imaju pozitivan stav prema dječjoj igri te da ju smatraju važnom. Analizom varijance nisu utvrđene statistički značajne razlike u fokusu na akademske vještine u igri s obzirom na stupanj obrazovanja ispitanika, niti statistički značajne razlike pri uključenosti roditelja u igru djeteta s obzirom na broj djece u obitelji i na procjenu materijalnog statusa obitelji. |