Hiperaktivni poremećaj je neurobiološki poremećaj mozga u kojem dominiraju tri glavna problema, a to su impulzivnost, nepažnja i hiperaktivnost. Obično se razvije i dijagnosticira u djetinjstvu jer se gotovo svi simptomi javljaju do 12. godine, koji će biti vidljivi i u daljnjem životu. Postoje tri tipa: poremećaj nedostatka pažnje s hiperaktivnosti, pretežno hiperaktivno-impulzivni tip; poremećaj nedostatka pažnje s hiperaktivnosti, pretežno nepažljivi tip; poremećaj nedostatka pažnje s hiperaktivnosti, kombinirani tip. Učenici koji imaju ADHD ne mogu dugo sjediti mirno na mjestu, svaka reakcija im odvraća pozornost, upadaju u riječ i prekidaju druge.. Kako bi poučavanje učenika bio što učinkovitije, učitelji trebaju posvetiti više vremena hiperaktivnim učenicima i pružiti im više vremena za rješavanje zadataka, te im prilagoditi zadatke. Upute za zadatke trebaju biti kratke, jasne i često ponavljane kako bi učenici bili stalno izloženi njima zbog često gubljenja koncentracije i interesa. Učenike treba nagraditi neposredno nakon određenog ponašanja kako bi ono bilo učinkovito, no važno je napomenuti da se nagrade trebaju mijenjati kako ne bi izgubile svoj učinak. Učenici s hiperaktivnim poremećajem trebaju imati asistente u nastavi kako bi im pomogli pri usvajanju gradiva. Asistenti bi trebali dodatno pojašnjavati zadatke, ponavljati pravila i voditi dnevnik o učenikovom razvoju. Preporučljivo je da budu u svakodnevnom kontaktu s roditeljima i učiteljima koji su primarni prenositelji znanja.