U ovome diplomskom radu usporedit ćemo filozofske opuse Hannah Arendt i Karla Jaspersa te njihovu zajedničku korespondenciju i osvrt na određene etičke i opće filozofske probleme. Njihove refleksije postale su predmet zanimanja ne samo filozofskih krugova, već i jednog dijela javnosti, a sve posredstvom događaja kakav je bio Drugi svjetski rat, koji je uvelike odredio i tematski okvir njihova opusa. Događanja, ponajprije u Njemačkoj za vrijeme Hitlerove nacističke vlasti, osim strahota, ostavila su nam u nasljeđe brojna pitanja o ljudskoj naravi, kao i pitanja određenja terminâ poput zla, krivnje, odgovornosti i fenomena mase - sve one probleme koje je dosadašnja povijest zapadnog mišljenja shvaćala kao samorazumljiva. Imajući u vidu filozofsku tradiciju Njemačke, navedeno je bilo još veći poticaj za razmatranje u okviru onoga što nazivamo filozofskim diskursom kod njemačkih filozofa, stoga u vidu imamo dva slučaja, slučaj s Eichmannom i njegovim suđenjem posredstvom osvrta Hannah Arendt te problematiziranje pojma odgovornosti kod Jaspersa, koji također kao središnju okosnicu razmatranja problema vidi događaje Drugog svjetskog rata, među kojima i Eichmanna, i uopće sam rat u cjelini. Opisanom usporedbom namjera je ukazati na razlike i sličnosti dvaju autora, njihove prepiske o navedenoj temi, ali i na opći doprinos svega toga u odnosu na neka tradicionalna etička i filozofska pitanja, u čemu će nam ključne točke kod Arendt predstavljati pojmovi pluralnosti, amor mundi, banalnosti zla, političke moći suđenja, a kod Jaspersa pojmovi fenomena mase, sintagme 'čovjek kao šifra', samobitka te metafizičke krivnje. Temeljem tih termina pokušat će se pružiti uvid u shvaćanje novih uvjeta života i shvaćanja zbilje, koji su se pojavili događajem kakav je bio Drugi svjetski rat, odnosno koji njegovom pojavom predstavljaju izazov za dosadašnje mišljenje.