Diplomski rad bavi se analizom oblikovanja ženskog identiteta u romanima Muzej bezuvjetne predaje i Ministarstvo boli književnice Dubravke Ugrešić. Budući da je važan kontekst i vrijeme nastanka tih dvaju romana, a isto tako i književni put autorice, iznosi se kratki prikaz recepcije Dubravke Ugrešić, kako u hrvatskoj tako i u stranoj literaturi. Naglasak je rada na velikom utjecaju egzila na konstruiranje identiteta u periodu poslijeratne traume. U svrhu razumljivije analize, prije svega se definiraju i objašnjavaju pojmovi identiteta i egzila te se navode temeljne teorijske postavke o identitetu, pri čemu se postavlja pitanje je li identitet nešto što nam je dano ili se on oblikuje kroz životno iskustvo. Pokušava se pronaći odgovor na pitanje koji sve elementi utječu na oblikovanje subjekata, odnosno pripovjedačica. Analizi se pristupa postupno te se za svako djelo redom navode elementi koji imaju ulogu u uspostavi identiteta ili oni koji u određenom trenutku dovode do njegove dekonstrukcije. Materinji se jezik pritom pokazuje kao nezaobilazna zajednička trauma svih egzilanata, a pitanje jezika povlači za sobom i pitanje nacionalnog identiteta. Uvođenjem pojma jugonostalgije, Dubravka Ugrešić u svojim djelima daje prostor i ulozi pamćenja, a isto tako i rata koji ostavlja snažan trag na sve likove romana. Identitet pripovjedačica oblikuje se i kroz odnose što ih uspostavljaju s drugima. Veliku ulogu pritom igra odnos s majkom, no nisu manje važni niti emocionalni i fizički odnosi s muškarcima prisutnima u njihovom životu. Problemi tijela i tjelesnosti također pridonose oblikovanju subjekta, koji se u Muzeju bezuvjetne predaje i Ministarstvo boli prikazuju kao osobna frustracija ili kao sredstvo ublažavanja psihičke boli.