Martin Heidegger njemački je filozof kojeg mnogi smatraju jednim od najvećih mislioca, a njegovu knjigu Bitak i vrijeme najznačajnijim filozofskim djelom dvadesetoga stoljeća. Potaknut neodređenošću predmeta filozofske antropologije, ukorijenjenošću tradicionalnog poimanja čovjeka u svim filozofskim razmatranjima, bilo da se on poima iz prizme kršćanske ili starogrčke tradicije, te potaknut zaboravom bitka, Heidegger se odlučio na izlaganje jedne fundamentalne ontologije koja će odgovoriti na pitanje o bitku tubitka i smislu bitka tubitka. Takvim pristupom, Heidegger je filozofskoj antropologiji oduzeo središnje mjesto među filozofskim disciplinama jer je smatrao da ona ne može odgovoriti na pitanje što čovjek jest. Nemogućnost filozofske antropologije Heidegger je iščitao iz radova drugih filozofa. Kritizirao je filozofsku antropologiju Schelera, fenomenologiju Husserla, neokantovsku interpretaciju Kantova djela Kritika čistog uma kao djela spoznajne teorije te svako određenje čovjeka kao duha, osobe. Nakon kritike dotadašnjih određenja čovjeka, Heidegger je iznio vlastito mišljenje. Heidegger je čovjeka odredio pojmom tubitak. Ono što je time htio naznačiti je posebnost položaja u kojem se čovjek nalazi; njemu je njegov bitak uvijek Tu. Samo čovjeku svojstveno je da se pita o smislu vlastitog postojanja, odnosno da se pita o svom bitku. Čovjek stoji u istini bitka te u mišljenju, taj odnos bitka i čovjeka, dolazi na vidjelo. Zbog toga, modus bivstvovanja tubitka određen je pojmom ek-sistencija te je upravo to ono što čovjeka čini čovjekom.