Književnost i religija isprepliću se s filozofijom na različitim razinama. Pjesma nad pjesmama jedno je od takvih svjetskih remek-djela čija se višedimenzionalnost proteže na navedne djelatnosti ljudskoga duha i intelekta. Na iznimno profinjena i dostojanstven način progovara o ljubavi, ali i ljudskoj seksualnosti. Ispunjena je slikama strasti, nježnosti i čulnosti koje već stoljećima zbunjuju sve one koje je požele protumačiti. Raslojava se u čitave nizove različitih, a često i u potpunosti oprečnih značenja koje jednako griju srca kako mladih zaljubljenika tako i mistika. Njezina snaga izvire iz jednostavnosti izričaja koji sad opisuje jedan oblik ljubavi, sad drugi. Takva joj je vještina i podarila mjesto među mudrosnim knjigama i pripasala joj Salomonovo autorstvo. Stihovi se pretaču jedan u drugi tako da se ne može s potpunom točnošću odrediti radi li se o jednoj pjesmi ili zbirci pjesama. Jedino sigrno jest da se radi o himni ljubavi koja slavi njezinu ljepotu i nepobjedivost. Cilj je ovoga rada prikazati različita tumačenja Pjesme nad pjesmama kao i razine smisla koje proizlaze iz dubinske analize. Osim razlika između doslovnog, kultsko-mitologijskog i alegorijskog smisla, rad donosi i pomirbeno stajalište predstavljeno u komentaru Pjesme nad pjesmama Ljudevita Rupčića, odnosno u komentaru Celestina Tomića. Također, iznose se i značajke ljubavi u Pjesmi nad pjesmama koje je prikazao Nikola Hohnjec te analiza kroz stihove koju donose Alice Baum i Valentino Salvoldi.