U diplomskom radu govori se o ustaljenim padežnim izrazima ili frazemima u suvremenom hrvatskom jeziku. Frazemi su ustaljene sveze riječi koje se sastoje od najmanje dviju autosemantičkih riječi ili od kombinacije jedne autosemantičke i sinsematičke riječi, a shvaćanje frazema ovisi o autorima. U radu se govori općenito o frazemima, tj. o frazeologiji (ta riječ ima dva značenja – jedno označuje znanost koja proučava frazeme, a druga ukupnost frazema nekoga jezika), i to u užem i u širem smislu (ovisno o stupnju desemantizacije). Nadalje, govori se o svezama riječi, obliku frazema (fonetskim riječima, frazemima-sintagmama i frazemima-rečenicama) i o obilježjima frazema (njihovo značenje nije jednako zbroju značenja njihovih sastavnica, stabilan red riječi, moguće promjene frazema i opseg frazema). U radu se govori i o varijantnim frazemima, frazeološkoj sinonimiji, obilježjima frazeološke analize (tri su tipa frazeološke analize – semantički, sintaktički i strukturni) i semantičkim tipovima frazema (idiomatski izrazi ili idiomi, frazeološke sveze i frazeološki izrazi). Spominju se poredbena frazeologija i podrijetlo frazema (koje može biti domaće i strano). Opisana su i ostala obilježja frazema, poput stila frazema te frazema u funkcionalnim stilovima (frazemi u užem smislu ne bi se trebali pojavljivati u administrativnome i znanstvenome stilu) i dijalektnih frazema s toponimom i antroponimom kao sastavnicom, a opisane su i leksikografske dvojbe oko bilježenja frazema u rječnik. U drugome dijelu diplomskoga rada nalazi se analiza frazema koja se provodi s pretpostavkom da se u većini frazema u suvremenom hrvatskom jeziku nalaze imenice u genitivu i akuzativu što se analizom korpusa od sto frazema pokuša i dokazati.