U diplomskome se radu istražuje manifestiranje geografsko-geološko-kulturalnoga prostora u oblikovanju identiteta autobiografskih pripovjedača u romanu Simurg Stanka Andrića i zbirci pripovijedaka Dućani cimetne boje Brune Schulza. Rad analizira kako prostor sa svim svojim značajkama utječe na identitete, kako se takvi identiteti pokazuju regionalnima, te se konačno analizira njihovo oblikovanje u književnome diskursu. Pritom je naglasak stavljen na suodnos prostorne i egzistencijalne iskustvenosti. Rad polazi od realizacije autobiografizma u navedenim djelima, u čemu se pokazuje isprepletenost autobiografskoga diskusa s historiografskim u Stanka Andrića te isprepletenost autobiografskoga diskursa s fantastičnim u Brune Schulza, kao i različito shvaćanje mitološkoga s obzirom na postmodernističku Andrićevu i modernističku Schulzovu orijentaciju. Komparativna analiza oblikovanja regionalnih identiteta kreće od geografskih označitelja prostora koji najtransparentnije odaju autobiografski, Andrićev slavonsko-šokački, te Schulzov galicijsko-poljski, prostor. Uočava se različitost pripovjednoga interesa za ruralni i gradski prostor, pri čemu se nadalje ruralni prostor kod Stanka Andrića problematizira u odnosu na gradski, a provincijski gradski prostor kod Brune Schulza u odnosu na gradske sfere. Zapažaju se pripovjedačeve razapetosti u takvim dvoprostornostima te težnja za njihovim pomirenjima. Nadalje se u analizi geografskim označiteljima prostora nadopisuju društveni i kulturalni označitelji koji se pokazuju kao duhovna nadgradnja nad konkretnim geografskim zavičajnim prostorom, u oblikovanju pripovjedačevih regionalnih identiteta. Zaključuje se pritom o zajedničkoj identitetskoj oznaci srednjoeuropskoga identiteta u Andrićevu i Schulzovu tekstu koja se u dvojice autora različito manifestira. Budući da je prostor usko vezan i uz vrijeme, kao što na oblikovanje pripovjedačevih identiteta utječu i drugi entiteti, pri kraju se analize rad i toga dotiče.