Filozofija odgoja kao praktička filozofska disciplina otvara mogućnost praktičkog djelovanja. Njen je zadatak kritičko promišljanje bîti odgoja te osvjetljivanje mogućnosti i pokušaja njegove istrumentalizacije. Stoga je intencija filozofije odgoja traganje i otkrivanje istine. Odgoj i obrazovanje su pojmovi koji se u pedagoškoj literaturi najčešće odvojeno misle i koriste. Međutim, nema odgoja koji ne obrazuje, kao što ni nema obrazovanja koje ne odgaja. Stoga se pojam odgoja iz filozofske pozicije promatra srodno pojmu obrazovanja. Dapače, odgoj i obrazovanje su srodni pojmovi. Odgoj je moguć samo kao stvaralačko sudjelovanje ili kao sustvaralačko djelovanje odgajatelja i odgajanika koji time zadovoljavaju svoje temeljne potrebe i potvrđuju se kao slobodna ljudska bića. Stvaralaštvo kao takvo je samosvrhovito i kao takvo je potreba čovječnosti. Samo odgoj koji kritički promišlja svoje djelovanje može biti odgovorno stvaralaštvo. Iako je odgoj namjerno vođeno djelovanje s obzirom na intenciju, on ima svrhu u samom sebi i nikada ne može biti do kraja isplaniran. Tijekom odgajanja, odnosno obrazovanja, i odgajanik i odgajatelj se mijenjaju, međusobno razvijaju. Iako je odgajatelj inicijator odgoja, odgajanik i njegove potrebe usmjeravaju daljnji tijek razvoja njegovih moći, mijenjajući i sebe i odgojitelja. Budući da svako ljudsko djelovanje ima svoj cilj i svrhu, ima ju i odgoj. Cilj odgoja je razvitak čovjeka u njegovoj bîti, a svrha odgoja u samoj sebi. Kada bi odgoj bio do kraja isplaniran, bila bi riječ o manipulaciji. Manipulacija je, prema tome, formiranje čovjeka prema izvanjskim mjerilima i izvanjskoj svrsi. Glavno sredstvo manipulacije ljudskim htijenjem bila je i jest neistina. Nasuprot manipulacije stoji sloboda koja ulazi u svijet putem odgovornosti. Sloboda je uvijek kao sloboda na djelu, stoga je pojedinac kao osoba nezamjenjivi subjekt slobode. Sloboda u fundamentalnom ontološkom smislu čini bit čovjeka. Odricanje od slobode značilo bi gubitak bitka čovjeka, gubitak njegove čovječnosti.