Prema evolucijskom stajalištu, emocije su pod utjecajem prirodne selekcije, povećavajući mogućnost preživljavanja jedinke ukoliko su primjerene situaciji. Posebno su važni strah i anksioznost, pri čemu se strah pojavljuje pri susretu s neposrednom opasnosti, dok se anksioznost pojavljuje pri potencijalnom postojanju opasnosti. Anksioznost prate simptomi koji izazivaju nelagodu i nemir kod osobe kako bi ju motivirale na izlaz iz situacije. Postoje mnoge teorije o njenom nastanku i funkciji, tako da je u ovom radu izdvojena Freudova psihoanalitička teorija, Grayeva teorija osjetljivosti na potkrepljenje te Nesseova teorija evolucijskog objašnjenja emocija. Iako su normalne razine anksioznosti tijekom ljudske evolucijske povijesti imale adaptivnu funkciju, može doći do razvoja poremećaja anksioznosti koji negativno utječu na život. Postoji više tipova anksioznih poremećaja zbog različitih okolnosti s kojima su se ljudi susretali tijekom evolucijske povijesti. Generalizirani anksiozni poremećaj karakterizira neprestana briga i ruminacija vezana uz svaki aspekt života. Strah od procjene od strane drugih te izbjegavanje socijalnih interakcija nalaze se u podlozi socijalne anksioznosti. Kod pojave fobija dolazi do pretjeranog i intenzivnog straha od određenih podražaja. Panični napadaji očituju se kao intenzivne reakcije na određene podražaje. Svaka od navedene vrste anksioznih poremećaja ima vlastitu adaptivnu funkciju. Adaptivne funkcije anksioznosti razvijale su se milijunima godina, stoga se smatra kako su ljudi prilagođeni na način života svojih predaka, a ne na suočavanje s problemima modernog svijeta. Zbog toga se u ovom radu raspravljalo o adaptivnoj funkciji anksioznosti vezanoj uz suvremene probleme, poput eko-anksioznosti, koronafobije te međudjelovanja društvenih mreža i anksioznosti.