U svijetu interneta i društvenih mreža, Instagram se ističe lakoćom rukovanja te dijeljenjem fotografija i videozapisa zbog čega je jedna od najkorištenijih društvenih mreža među roditeljima. Objavljivanjem fotografija i videozapisa djece, roditelji stvaraju virtualne albume koje s lakoćom mogu podijeliti s obitelji i prijateljima. Tim činom roditelji sudjeluju u praksi koja se u literaturi naziva sharenting, a odnosi se na dijeljenje djetetovih fotografija, osobnih informacija i roditeljskih iskustava na internetu. Praksa sharentinga dovodi u pitanje etičnost dijeljenja privatnih informacija, povredu djetetova prava na privatnost te njihovo aktivno sudjelovanje u procesu donošenju odluka o vlastitom životu, prisutnosti na društvenim mrežama i načinu na koji se tamo prikazuju. Kvantitativnom i kvalitativnom analizom sadržaja deset javnih profila roditelja i deset profila roditelja influencera iz Republike Hrvatske nastojalo se ispitati na koji način oni prikazuju svoju djecu na društvenim mrežama te koriste li određene metode zaštite njihove privatnosti. Cilj istraživanja bio je ispitati kako su djeca prikazana na Instagram profilima roditelja te poštuje li se njihova privatnost prilikom objavljivanja sadržaja o njima. Analiziran je način na koji su djeca prikazana te koliko i na koji način roditelji otkrivaju njihov identitet. Dobiveni rezultati pokazuju kako je sharenting česta pojava na profilima roditelja, no nešto manje česta na profilima roditelja influencera. Analiza fotografija i videozapisa na kojima su prikazana djeca pokazuje kako roditelji i influenceri nastoje prikazati svoju djecu u pozitivnom smislu, ali zanemaruju ključne aspekte zaštite njihove privatnosti. Iz analiziranih profila roditelja i roditelja influencera može se iščitati kako roditelji nisu nužno upoznati s pravima djece, opasnostima koje predstavlja javno objavljivanje privatnih dječjih informacija, kao ni s metodama zaštite identiteta. Također se postavlja pitanje koliki utjecaj sama djeca imaju na odluke o tome što se objavljuje o njima i pokazuju li svoju agentnost u donošenju tih odluka. Objavljivanje fotografija i videozapisa na kojima su djeca, čime se im se bez njihova odobrenja stvara digitalni identitet, povezano je s tradicionalnom slikom djetinjstva u kojoj je dijete pasivno te ovisno o odlukama odraslih